Druga legenda govori o kavi, ali sada poznatoj pod imenom moka. Naime, neki je Arap, po imenu Omar, zbog tko zna kakvog grijeha bio prognan u pustoš sa svojim sljedbenicima, da umre od gladi. U očaju, Omar je svojim prijateljima kuhao ono što je nalazio u prirodi, pa i "voće" nepoznate biljke.
Ne samo da je kava spasila izgnanike nego je njihovo preživljavanje uzeto kao znak božje volje u obližnjem gradu Mochi. Novom piću dali su ime "quahwa", što doslovno znači "što sprječava spavanje".
S arapskog je područja kava krenula u svijet kasno, jer su Arapi vjerovali da se tajna mora čuvati poput vojnih planova, pa je širenje kave počelo ilegalnim putevima. Netko je uspio prokrijumčariti zrna u Indiju i počeo ih tamo uzgajati, a iz Indije je kava krenula dalje, po Aziji.
Kršćani su neko vrijeme vjerovali da je kava vražje piće. Papa Vincent III čuo je priče o njoj i odlučio, pod geslom "neprijatelja moraš poznavati da bi se protiv njega mogao boriti", iskušati napitak prije no što ga zabrani. Na sreću kavopija, toliko je uživao u vrelom napitku da ga je blagoslovio rekavši: "Tako je ukusna da bi bilo šteta samo nevjernicima ostaviti da je koriste".
